Forex blog

Dužnièko ropstvo: prosjeèna hrvatska obitelj ima 99.705 kuna kredita dignutih samo za preživljavanje

Objavljeno: 14.02.2011., u kategoriji Forex blog

Iako su hrvatski graðani lani zaradili oko 3300 kuna više nego 2009., s prosjeènom plaæom od 5584 kune, veæina obitelji nije mogla izgurati do kraja mjeseca bez kredita, minusa na tekuæem raèunu ili dodatnog rada na crno. Više od 60 posto radnika zaraðuje manje od prosjeène plaæe, njih oko 115.000 životari na minimalcu, a 70.000 zaposlenih ne prima plaæu. Turobnu socijalnu sliku upotpunjava više od 319.000 nezaposlenih, a iz svega je oèito da se u Hrvatskoj ne može pristojno živjeti od rada, nego se sve svodi na puko preživljavanje.

Prvi put nakon niza godina smanjeno kreditno zaduživanje graðana govori da hrvatska obitelj veæ puca po šavovima. Graðani su krajem prošle godine imali 124,8 milijardi kuna kredita u bankama. Svaka obitelj bila je u prosjeku zadužena za 99.705 kuna, a svaki radnik imao je 88.791 kunu kredita. Gotovo polovina kredita su nenamjenski i krediti po kreditnim karticama, koji se dižu za preživljavanje od plaæe do plaæe.

O umijeæu preživljavanja kojem se dovijaju graðani svjedoèi i sindikalna košarica Nezavisnih hrvatskih sindikata, u kojoj su obuhvaæeni samo minimalni mjeseèni izdaci èetveroèlane obitelji, bez i kune troška za automobil, obrazovanje, zdravlje, godišnji odmor i sportske aktivnosti. Prosjeèna hrvatska obitelj trebala je lanjskog prosinca 6656 kuna za pokrivanje osnovnih životnih troškova, a najviše u Puli (7197 kuna) i Vukovaru 7036 kuna. Podstanarska obitelj morala je izdvojiti dodatnih 1847 kuna i za najam stana.

S prosjeènom je plaæom zaposleni mogao pokriti 80,39 posto minimalnih mjeseènih troškova svoje obitelji. Podstanarske obitelji s prosjeènom plaæom pokrivaju jedva 63 posto mjeseènih troškova. Da bi roditelji s dvoje djece koliko-toliko poplaæali sve nužne troškove i otplaæivali kredite, trebaju im barem dvije prosjeène plaæe. Obitelj radnika sa samo jednim minimalcem u kuæi, koji je sada 2701 kunu neto, može preživjeti samo 12 dana, a ako minimalnu plaæu protegne na cijeli mjesec, svaki dan smije potrošiti 90 kuna.

Domaæinstvo s dvoje umirovljenika s prosjeènom mirovinom od 2164 kune može pokriti jedva 60 posto troškova umirovljenièke košarice, koja je u prosincu za Zagreb iznosila 3608 kuna. Zato su i posebno socijalno ugroženi samci i udovci i udovice u mirovini, jer s prosjeènom mirovinom mogu preživjeti 18 dana. U pomoæ im najèešæe priskaèu djeca i pomažu roditeljima tako da se odrièu sveg 'luksuza' poput peciva, skupljeg kruha i mesa, odlazaka u kino ili kazalište, novina…

Najveæi dio mjeseènih prihoda obitelji, prema sindikalnoj košarici, pojede hrana, gotovo 40 posto. Zajedno s troškovima stanovanja, èetveroèlana obitelj potroši 65 posto prihoda, odnosno u prosinaèkoj košarici od 6656 kuna trošak za hranu i režije iznosio je oko 4300 kuna. Zaraðuje li obitelj samo jednu prosjeènu plaæu, za sve druge troškove ostaje joj tek 1050 kuna.

»Hrvati su u prosjeku siromašni. Prema svjetskom kriteriju siromaštvo je to veæe što je veæi udjel troška hrane u ukupnoj mjeseènoj potrošnji. Siromašno je ono kuæanstvo koje na prehranu troši više od treæine prihoda. Kod nas je, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, udjel troška hrane u potrošnji 32 posto, u zemljama EU-a oko 13 posto, a u najrazvijenijim zemljama izmeðu pet i sedam posto«, upozorava èelnik NHS-a Krešimir Sever. Ako se trošku za hranu doda i trošak za stanovanje, koji je oko 20 posto ukupnih prihoda, onda prema statistici 52 posto mjeseène potrošnje èine te dvije stavke.
U odnosu na prosinac 2006., sindikalna košarica poskupjela je do lanjskog prosinca samo za 368 kuna, pa ispada da su radnici lani bolje živjeli nego prije pet godina. Meðutim, kako istièe Sever, košarica nije najbolji pokazatelj kako žive hrvatski graðani, jer su u njoj uraèunati minimalni mjeseèni troškovi. Stanje je realno puno gore nego što pokazuje košarica. U životu se mnogo više troši na hranu, a na uštrb izdataka za odijevanja, higijenu, kulturu i slièno.

Takoðer, zaposleni u prosjeènoj, životu bližoj košarici, troše daleko više i na stavke koje statistika uopæe ne prati, primjerice rate za otplatu kredita, koje drastièno pojedu preostali dohodak u kuænom budžetu. A ljudi se moraju zadužiti, jer mnoge stvari ne mogu financirati iz redovnih prihoda (kupnja stana, svadba, roðenje djeteta, smrt u obitelji i sl.). Kad bi se dodao realni trošak obitelji za automobil i još ponešto dodatnih troškova (za mobitel i lijekove), onda bi oko 76 posto iznosa košarice (bez otplate kredita) otišlo na osnovne troškove.

Kako bi pokrili osnovne mjeseène troškove, istièe Sever, ljudi su prisiljeni mijenjati potrošaèke navike. Auti i tehnika rjeðe se mijenjaju, a i kad se mijenjaju traži se jeftinije, a ne više robna marka. Slièno je i s odjeæom i obuæom, hranom i higijenskim potrepštinama. To što prema istraživanju Gfk Hrvati malo potroše na higijenu u odnosu na zemlje EU-a ne znaèi da smo prljavi i da ne peremo rublje, kaže Sever. Jednostavno se više kupuju jeftinije marke proizvoda u trgovaèkim lancima, èesto i na posebnim akcijama.

»Graðani ne žive bolje, jer nemaju novca za veæu potrošnju. Danas su po tehnièkim postignuæima i nižoj cijeni dostupniji mnogi proizvodi poput LCD ili plazma televizora, koji su prije bili jako skupi, ali graðanima prihodi ne omoguæavaju da u tome uživaju, jer za svoj rad ne primaju dostojnu plaæu i mirovinu«, kaže Sever. Ponuda raznih proizvoda se proširila, cijene su povoljnije nego prije, ali je dostupna samo bogatijima, smatra Sever. Veæini graðana te su robe sada dostupnije zbog nižih cijena, ali su im nedohvatne, jer nemaju novaca za kupnju. A toliko su veæ preoptereæeni kreditima da se više ne mogu ni zaduživati, pa mogu samo gledati i uzdisati za novim modelom mobitela, televizora ili auta.

Realne plaæe, kao i drugi gospodarski pokazatelji, još nisu dosegle predratnu razinu. Lani su, nakon niza godina rasta, doživjele realni pad za 0,5 posto, za što je najveæi krivac poseban porez na plaæe. Trenutaèno je prosjeèna plaæa 757 eura. U posljednjih pet godina plaæe su poveæane za 981 kunu ili 130 eura, odnosno rasle su po 200-300 kuna godišnje. Minimalna neto plaæa sada je 367 eura, a u pet godina poveæala se za 90 eura. U zemljama EU-a minimalac se kreæe od 92 eura u Bugarskoj do 1570 eura u Luksemburgu.

Porazniji od plaæa su pokazatelji o zaposlenosti i nezaposlenosti. Prema podacima statistike, raðenim po metodologiji Meðunarodne organizacije rada i Eurostata, Hrvatska je u posljednje dvije godine izgubila oko 140.000 radnih mjesta, a sada je zaposleno 1,381.676 graðana, dok je 2008. bilo èak 1,518.973 zaposlenih. Najviše radnih mjesta izgubljeno je u preraðivaèkoj industriji, gdje je otpušteno 67.000 radnika, zatim u trgovini 58.000 radnika i graðevinarstvu 32.000 radnika.

Nezaposlenost je u državi postala vrišteæi problem. Krajem prosinca na burzi je èekalo posao 319.845 nezaposlenih, a to je najveæi broj nezaposlenih od travnja 2005. godine. Samo u posljednje dvije krizne godine broj nezaposlenih poveæao se za više od 79.000. Neovisni ekonomski struènjaci procjenjuju da æe radnici i dalje masovno ostajati bez posla, te da bi vrlo brzo broj nezaposlenih mogao prijeæi i 350.000. Zato se Vlada, ne samo zbog izbora, okrenula investicijama i mjerama za novo zapošljavanje. I imat æe do kraja godine pune ruke posla.

Bez plaæe 70.000 radnika

Prema podacima sindikata, oko 70.000 radnika radi, ali ne dobiva mjesecima plaæu. Krajem studenoga nelikvidnost je u državi prešla 35 milijardi kuna, a u ukupnim dugovanjima 13,7 milijardi kuna su neplaæeni porezi i doprinosi na plaæe, koliko je onda i manje novca u državnom proraèunu. Sindikati traže da Vlada hitno donese mjere za rješavanje problema nelikvidnosti, te da se meðusobna dugovanja srede multilateralnom kompenzacijom.

Vlada, tvrde sindikati, žmiri pred tim problemom, jer bi u sluèaju steèaja blokiranih poduzeæa broj nezaposlenih preskoèio 400.000, što pred izbore nikako ne želi. NHS zato zahtijeva da se ponovo uvede autorizacija svih plaæa, što znaèi da poslodavci bez uplaæenih poreza i doprinosa ne mogu isplatiti plaæu.

Takoðer, istekom roka za isplatu plaæe, predlažu sindikati, treba uvesti ovrhu kojom bi se poslodavcu prisilno sjelo na raèun. Uz to, NHS po tko zna koji put zahtijeva da neisplata plaæa postane kazneno djelo, i to nakon što se uvede automatska blokada raèuna poslodavca koji nisu isplatili plaæe.

Lani je s burze zaposleno 140.000 radnika, od kojih 87 posto na odreðeno vrijeme

Dok su sve dosadašnje vlade uoèi parlamentarnih i lokalnih izbora pokušale potkupiti biraèe poveæanjem plaæa i mirovina, vlada Jadranke Kosor plaæe i mirovine je zaledila, a svoj rejting pred biraèima nastoji poboljšati obeæanjem 140.000 novih radnih mjesta samo u ovoj godini. Oporavak plaæa nakon velikog pada u ratnim godinama krenuo je od 1994. dvoznamenkastim godišnjim porastom, i to najviše u izbornim godinama.

Desetpostotni realni rast plaæa u izbornoj 1999. godini bio je i posljednji dvoznamenkasti skok, a Matešina vlada je tik pred izbore poveæala osnovicu za plaæe javnih i državnih službenika èak za 12 posto. Ivica Raèan, premijer koalicijske vlade, odmah je, po nalogu MMF-a skresao plaæe za pet posto, a i nakon velikih prosvjeda u èetiri godine mandata smanjio ih je za 30 posto. Sanaderovoj vladi uvalio je kukavièje jaje – poveæanje plaæa državnih i javnih službenika za 4,3 posto i dug od dvije milijarde neplaæenih božiænica, jubilarnih nagrada i prekovremenih sati.

Vladi Jadranke Kosor, u krizi do grla, jedino je preostalo graðanima obeæati nova radna mjesta. Mnogi ekonomski struènjaci i, naravno oporba, tvrde da je to nerealno, jer se samo gospodarskim rastom od tri do èetiri posto, investicijskim ciklusom i poveæanjem domaæe potražnje može otvoriti toliko novih radnih mjesta.

Investicijskim ciklusom, koji je Vlada nedavno najavila, otvorilo bi se tek oko 4000 novih radnih mjesta. Odakle Kosor crpi optimizam, ne zna se. No, ako je pod 140.000 radnih mjesta uraèunala broj ljudi koji preko burze dobiju posao, onda to nije pravi pokazatelj. Naime, i lani je s burze zaposleno 140.000 radnika, ali njih 87 posto dobilo je posao na odreðeno vrijeme, što znaèi da æe se veæina opet vratiti na burzu i zapravo su tek privremeno zaposleni.

Inaèe, hrvatski radnik lani je po satu u prosjeku zaraðivao 30,69 kuna ili èetiri eura. Satnica je prije pet godina bila 3,3 eura. Zaposleni na minimalcu lani su po satu zaraðivali 16 kuna ili 2 eura. Najvišu satnicu imali su zaposleni u upravljaèkoj djelatnosti te savjetovanju u vezi s upravljanjem – 56,42 kune ili 7,6 eura, a najmanje radnici u proizvodnji odjeæe – 16,22 kune ili 2,2 eura.

klats.kiev.ua/
sisters.com.ua
www.vanco.com.ua/